Nekada su se tibetanske zdjele izrađivale od 5 metala, odnosno od legure bronce, kositra, bakra, željeza i cinka. Osim njih, u antikne su se zdjele dodavali plemeniti metali poput zlata, srebra i skupog „nebeskog željeza“ dobivenog iz meteorita i tektita. Svaki metal povezan je s jednim planetom, a proizvode vibraciju OM, savršenu bazičnu vibraciju Univerzuma. Ne postoje dvije zdjele koje jednako zvuče, jer njihov zvuk ovisi o obliku, veličini, debljini, načinu sviranja te o omjeru metala od kojih su izrađene. Isto tako, bolje zvuče što su starije, tj. što se više sviraju. Svaka zdjela pjeva svoj osnovni ton ili kombinaciju nekoliko osnovnih tonova. Zdjele koje proizvode više tonove u pravilu otvaraju gornje čakre te ispunjavaju energijom, dok niži tonovi otvaraju donje čakre, smiruju i uzemljuju. Međutim, bilo koja zdjela može se koristiti za bilo koju čakru, jer svaka zdjela stvara veliki raspon harmonijskih nadtonova. Takve zdjele tradicionalno su se, uz ostalo, koristile i za kuhanje ili čuvanje hrane, budući da metali poput bakra i srebra posjeduju jaka antibakterijska svojstva.